Povijesna jezgra grada Iloka zahtijevala je provedbu zaštite kulturnih i prirodnih vrijednosti te arhitektonske spomeničke cjeline visoke ambijentalne i krajobrazne vrijednosti, uz obnavljanje povijesne matrice Iloka, planiranje unošenja novih sadržaja u taj prostor te određenje namjene i uređenja prostora u suglasju s njezinim izrazito visokim povijesnim vrijednostima. Krajobrazna, prostorna i povijesna analiza parkovnih površina i njihova prezentacija sastavnim je dijelom ovoga Projekta.

Istraživanja i povijesno-arhivska proučavanja prethodila su provedbi detaljnih sanacija, statičkoj i graditeljskoj, ponajprije dvorca Odescalchi, valorizaciji i prezentaciji njihovih arhitektonskih osobina, ali i oblikovanju i prezentaciji slobodnih prostora srednjovjekovne utvrde i specifičnoga krajolika, koje je iz državnoga proračuna Ministarstvo kulture Republike Hrvatske otpočelo stručno i financijski voditi već od vremena mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja 1998. godine. Provedeno je detaljno arhitektonsko snimanje dvorca, a Hrvatski restauratorski zavod započeo je s opsežnim i sustavnim restauratorskim istraživanjima. Izrađen je elaborat obnove i prezentacije povijesne slojevitosti dvorca Odescalchi i idejni projekt obnove i prezentacije 1. i 2. kata dvorca za smještaj Muzeja grada Iloka, izvršen je detaljan popis i revizija muzejske građe te studija muzeološke prezentacije postava Muzeja, izvršeno arhitektonsko snimanje franjevačkoga samostana te crkve sv. Ivana Kapistrana, obavljeni su najnužniji radovi na baroknoj kuriji Brnjaković, započelo se s preventivnom zaštitom dijela srednjovjekovnih zidina kao i s arheološkim istraživanjima ispred dvorca.

Sve su to bili ohrabrujući početci za provedbu današnjih programa Projekta „Ilok-Vukovar-Vučedol“, u području metodične obrade i obnove spomeničkoga graditeljskog naslijeđa, a kojemu se u Iloku u posljednjih 50-ak godina tek fragmentarno posvećivala pozornost.

Projekt je u stručnoj organizaciji Ministarstva kulture Republike Hrvatske, uz sudjelovanje svih uključenih u program, prvi put i javno prezentiran na međunarodnome skupu „Forum kulture“, održanome u listopadu 2000. g. u Iloku, Vukovaru i Osijeku, Radne zajednice podunavskih regija, koje je Republika Hrvatska punopravnom članicom, a u prigodi 10. obljetnice njezina djelovanja. Bila je to i prva u nizu stručnih prezentacija istraživanja i obnove i spomeničke baštine i programa novih muzeja Slavonije, Baranje i Srijema, posebice onih vezanih uz gradove Ilok i Vukovar.

U okviru provedbe opsežnih programa Projekta „Ilok-Vukovar-Vučedol“, počevši od 2005. g., u Iloku je nastavljeno s kompleksnim konzervatorsko-istraživačkim radovima, a potom i restauratorskim zahvatima na reprezentativnom objektu barokne palače, dvorca Odescalchi, kojima se otvorila i sva slojevitost njegova arhitektonskog naslijeđa, s jasnim tragovima srednjovjekovnoga, odnosno novovjekovnog kontinuiteta, danas prezentiranih in situ u sklopu iločkoga Muzeja.

Prema spoznajama iz novih, i prvih do danas, sustavnih arheoloških iskopavanja i istraživanja nalazišta Dvora knezova Iločkih (15. st.) i velikoga dijela povijesne jezgre Iloka, posebice istraživanja gotičke crkve sv. Petra Apostola, koje je vodio Institut za arheologiju u okviru ovoga Projekta, to je nalazište, prema mišljenju voditelja istraživanja Željka Tomičića, "jedan od najznačajnijih ostataka graditeljskoga naslijeđa na tlu sjeverne Hrvatske i srednjoeuropskoga Podunavlja". Na površinu su, u pravome smislu te riječi, izneseni ne samo obrisi jednoga davno nastaloga profanog objekta – srednjovjekovne palače (lat. curia, curtis, palas, palatium) knezova Iločkih – već je, podjednako važno, potvrđena pretpostavka o tisućljetnoj kronostratigrafiji Iloka, koju su prekrila novovjeka stoljeća… A oko negdašnje gotičke jezgre, palače ili kurije vojvoda (knezova) Iločkih, po oslobađanju od Turaka (1688.), intervencijom kasnijih vlasnika dvora, rimskih knezova Odescalchi, tijekom 18. stoljeća stvorena je i „barokna ovojnica“.

Arhitektonske intervencije na dvorcu Odescalchi iz 19. stoljeća, sve do ovih recentnih istraživanja, prikrivale su puni pogled na arhitekturu starijega srednjovjekovnog gotičkog dvora. Bogati urbanitet srednjovjekovnog Iloka potkrjepljuju i vrijedni ilustrativni opisi Iloka što ih je 1698./'99. i 1702. načinio opat Giovanni Bonini, opunomoćeni povjerenik Livija Odescalchija: „Vojvodski dvorac„ (palazzo ducale), palaču knezova Iločkih, on u zapisu iz 1702. opisuje ovim riječima: ukrašen „starim freskama“ i „raskošnim prozorima“, ali već dobrim dijelom oštećen. Fragmenti tih prozora nađeni su i ovim vrijednim istraživanjima i nakon restauriranja dijelom su stalnoga postava iločkoga Muzeja.

Cjeloviti kronološki i stilsko-morfološki razvoj prostora grada Iloka u svoj punini bogatih kulturnih slojeva prezentira i novi muzejski postav Muzeja grada Iloka, u kojem se suvremenim muzeološkim metodama i sredstvima rekonstruiraju stoljeća povijesti i kulture.

Obnova dvorca Odescalchi u Iloku dovršena je u studenome 2009. g., a početkom veljače 2010. godine u njemu je otvoren novi stalni postav Muzeja grada Iloka i muzej na otvorenom in situ – Dvor kneževa Iločkih iz 15. st., koji je u sastavu Muzeja. Dovršena su arheološka istraživanja srednjovjekovnih zidina i platoa u sklopu dvorca Odescalchi, arheološka istraživanja i prezentacija dvora kneževa Iločkih, uređenje parkovnih spomeničkih cjelina, u 2010. g. izrađen je Projekt konstruktivne sanacije iločkih zidina i platoa iz 15. stoljeća te prijedlog načina prezentacije pojedinih dijelova fortifikacijskoga kompleksa. Obnova programom predviđenih dijelova zidina i baroknih kuća te hamama, dovršena je u 2015. godini.

mr. sc. Branka Šulc